Skandal trese Indoneziju i Singapur: 19 osoba osuđeno zbog krijumčarenja beba — šta će se desiti s njima

📌 Podsjetnik — o čemu se radi: Indonezijska krijumčarska banda je prodala najmanje 34 bebe za usvajanje, od kojih je 12 prepušteno porodicama u Singapuru. Krijumčari su koristili lažne rodne listove i porodične dokumente kako bi sakrili originalne podatke o roditeljima.

Osuđeni krijumčari beba — ali šta sada?

Indonezijski sud je upravo osudio 19 osoba za dio jednog od najvećih skandala krijumčarenja koji smo vidjeli u regiji. Trgovci su skupili najmanje 34 bebe i prodavali ih za usvajanje — a najmanje 12 ih je stiglo do Singapura.

Sad kada je sud završio posao, postavlja se jedno od najgorih pitanja: šta će se desiti s tim bebama? Jesu li ostale kod svojih novih roditelja u Singapuru ili će biti vraćene u Indoneziju?

Kako je sve počelo — lažna dokumenta

Tokom suđenja otkriveno je da je kriminalna grupa izmislila lažne medicinske kartone i porodične dokumente. Kao roditelje su navodili svoje članove, a lokalnim vlastima su dali lažne informacije.

Bebe su dobile lažne rodne listove i porodične knjige — dokumente na kojima je sve izgledalo legalno, ali nije bilo.

Dilema: Vratiti dijete ili ga ostaviti kod udomitelja?

U Singapuru je 12 beba već godinu i po ili dvije godine kod svojih udomiteljskih porodica. Roditelji koji su zabrinuto čekali presudu sada traže jasne odgovore.

David, jedan od singapurskih udomitelja (ime je promijenjeno), rekao je:

"Godinu dana straha i tjeskobe. Trebalo bi da obje vlade donesu odluku. Molim ih da razmisle prije svega o najboljem interesu naše djece — a djeca, i mi, i naša porodica smo žrtve ovoga što se desilo."

Indonezija i Singapur — bez dogovora

Kada je BBC pitao obje zemlje šta planiraju, odgovor je bio nejasan.

Indonezijski ministar vanjskih poslova rekao je da slučajevi trebaju dalje biti praćeni: "Trebamo utvrditi koliko stvarno ima djece, ko su im pravi roditelji i šta se dešava sa slučajevima koji teku u Singapuru."

Singapur još nije ni dao nikakav odgovor.

Šta kaže međunarodno pravo — može li se usvojenje poništiti?

Indonezijske organizacije za zaštitu djece uporno traže da se djeca vrate — jer su žrtve trgovine. Kako oni vide: usvojenje je bilo zasnovano na lažnim dokumentima, pa nema valjane osnove.

Ali u Singapuru je sve drugačije. Pravnici tamo kažu da nikad nisu vidjeli slučaj gdje je usvojenje poništeno. Singapurski sud bi morao razmisliti o nekoliko stvari:

• Psihička trauma djece: Odvojena od roditelja koje poznaju, djeca mogu imati dugoročne psihičke probleme
• Koliko dugo je dijete u Singapuru: Starija djeca (a najmanja su sada najmanje tri godine) imaju dublje veze
• Uslovi u koje bi se vratila: Šta čeka dijete u Indoneziji?
• Lažni dokumenti kao osnova: Jer su sve rodne listine lažne, sud bi mogao zaključiti da usvojenje nije bilo legalno

Hronika jedne porodice

Singapurski udomitelj David i njegova žena Ally nisu znali šta se dešavalo. Oni su prošli sve provjere koje zahtijeva Singapur — a sud je trebao zaustaviti sve prije nego što nije zaustavio. Oni nisu krivi. Ali njihov sin je dio ovog skandala.

Glavna pitanja — bez odgovora

Ai Maryanti, povjerenica Indonezijske komisije za zaštitu djece, jasno je rekla: "Djeca koja su žrtve trgovine ljudima moraju biti vraćena — čak i ako su već usvojena. To ne bi trebalo biti konačno rješenje."

Ona dodaje: "Singapur će vjerovatno reći da su usvojenja bila u skladu sa njihovim zakonom. Ali naš zakon kaže da je bilo manipulacije i da Singapur nije dobro provjerio."

Šta se dešava sada?

Zvanično, obje države kažu da čine "najbolje za djecu". Ali s najstarijom djecom koja su starija od tri godine — i s roditeljima koji već godinu čekaju odgovor — vrijeme je dragocjeno.

Ovo nije samo pravno pitanje. Riječ je o budućnosti 12 djece koja su već doživjela jednu tragediju, a sada stoje na prekretnici — vratiti se u Indoneziju s nepoznatim roditeljima, ili ostati s porodicama koje poznaju.

Zašto nas se ovo tiče?

Trgovina ljudima — a posebno bebama — je problem u regiji Južne i Jugoistočne Azije. Slučajevi kao što je ovaj pokazuju koliko je teško provoditi provjere, čak i za razvijene zemlje. A to znači da je rizik od krijumčarenja često veći nego što se čini.